Street workout trening vrlo je individualan i lako prilagodljiv svačijim ciljevima i trenutačnim mogućnostima tako da je trening moguće prilagoditi s jedne strane početnicima, slabe fizičke spreme i s druge strane vježbačima koji su savladali većinu elemenata, te rade na poboljšavanju izvedbe i tehnike.

Ono što je vrlo bitno kod street workout-a je progresija, kretanje od osnova koje su iznimno bitne. Zgibovi, čučnjevi, leđnjaci, sklekovi i trbušnjaci…Često zaboravljamo važnost osnovnih vježbi. Ljudi žele što prije napraviti napredne elemente bez potpore, bez predvježbi, bez vremenskog perioda dovoljnog za savladavanje težih elemenata, te se na taj način izlažu potencijalnim ozljedama, jer tijelo nije naučilo aktivirati ciljane mišiće na pravilan način, a najčešće nije niti u mogućnosti aktivirati željene mišiće i izvesti pokret.

Kao i svaki drugi sport, i street workout ima svoje stupnjeve progresije, od najjednostavnijih vježbi koje tijelo i ciljane mišiće pripremaju za zahtjevnije vježbe, pa sve do akrobatike i izvođenja najzahtjevnijih elemenata.
Prvi stupanj progresije uključuje vježbe (najčešće se izvode na podu) putem kojih se ciljano jačaju oni mišići koji će biti potrebni pri izvođenju zahtjevnijih vježbi. Te vježbe su sklekovi i njegove varijacije (sklek s koljena, varijacija širine ruku, sklek na jednoj ruci, sklek sa skokom…), zatim vježbe za trbuh (crunch, plank, sklopke, podizanje nogu…), vježbe za leđa (leđnjaci i njegove varijacije, mostovi…),te vježbe za noge (čučnjevi, iskoraci, skokovi…).

Drugi stupanj progresije podrazumijeva izvođenje vježbi iz prvog stupnja na konstrukcijama (dip bar, parallel bar, monkey bar), npr. sklek na dip bar-u, viseći trbušnjaci na dip bar-u, podizanje nogu na pull up bar-u, te s vremenom izvođenje i vježbi kao što su zgibovi, dipsevi, L sit,…
Treći stupanj ulaze zahtjevnije vježbe te njihova kombinatorika, ruski zgibovi, v sit, stoj na dip bar-u…

Četvrti stupanj obuhvaća izvođenje elemenata: human flag, front lever, back lever, planche, dragon flag…te njihovu daljnju „razradu“ u još zahtjevniji element kao što je to npr. izvođenje back levera na jednoj ruci. Ovaj stupanj također podrazumijeva akrobatiku i povezivanje elemenata u smislenu cjelinu tj. koreografiju. Maštovitost vježbača ide toliko daleko da se javljaju potpuno novi i iznimno zahtjevni elementi. Jedan takav kojeg svakako treba istaknuti je Close To Impossible (CTI).

U street workoutu najčešće dolazi do ozljeda tetiva i vezivnog tkiva. Razlog je taj da većina ljudi kreće savladavat naprednije elemente samoinicijativno.
Nepravilan rad, brzanje u savladavanju težih elemenata te nezagrijanost mišića i tetiva glavni su razlozi ozljeda u street workoutu.

Kada su sile opterećenja veće od praga izdržljivosti tetive dolazi do njene rupture, odnosno puknuća.

Često ljudi žele odmah napraviti najatraktivnije elemente street workouta pa odmah nakon nekoliko treninga kreću pokušavati napraviti npr. human flag.
Oni koji su već prirodno jaki možda će je i uspjeti napraviti, ali već od prvog puta počet će se javljati bol u leđima, ramenima, trbuhu baš zato što osoba nije spremna. Možda posjeduje snagu, ali ne i tehniku.

Da bi izgradili tehniku potrebno je ići stupanj po stupanj svakog elementa.
Razlog ozljeda koje nam se javljaju u zglobovima je nemar. Ljudi su lijeni istezati se i zagrijavati se prije i poslije treninga.

Svaki trening treba se sačinjavati od istezanja tetiva i zglobova, razgibavanja i istezanja čitavog tijela.

Dakle, ako želimo proći sa što manje ozljeda trebamo: 1. Zagrijati se, 2. Istegnuti, 3. Ne brzati u trenažnom procesu